Istorija belog mantila
Beli mantil karakterističan za zdravstvene radnike prvo je bio deo „uniforme“ drugih profesija. To su bili laboratorijski naučnici, fizičari, hemičari, biolozi itd.
Tek sredinom 19. veka doktori, lekari, preuzimaju bele mantile koji postaju njihov zaštitni znak. Do tada, kako navode istoričari, lekari su nosili CRNE MANTILE, verovatno zbog prirode posla (fleke od krvi) i povezanosti sa smrću.
Danas su Blagovesti
Srpska pravoslavna crkva i vernici danas slave Blagovesti, jedan od najradosnijih praznika u godini za čije se proslavljanje vezuje veliki broj zanimljivih običaja i verovanja.
Praznik Blagovesti je jedan od 12 najvećih hrišćanskih praznika koji se slavi se u znak sećanja na „blagu vest“, kada je, prema crkvenom učenju, arhanđel Gavrilo objavio Bogorodici da je Duh Sveti nju odabrao da bude majka Isusu Hristu.
Zašto se Zemljina frekvencija povećava?
U sklopu ruskog svemirskog programa, monitori su otkrili nagli skok po pitanju Zemljine frekvencije, ali je iznenađujući razlog zašto?
Drevni Indijanski Rišiji su frekvenciju od 7.83 Hz nazivali OM. Takođe se dešava da je u ritmu prirodnog otkucaja srca majke Zemlje poznatog kao „Šumanova rezonanca.”
Дуго путовање у сутра – Гордана Славковић
Крећем на пут још вечерас.
Кофере, кутије, торбе,
Тегле, затвараче и поклопце
Нижем на конце.
Парчиће дана стављам у крило
И дувам са њих заједљивост,
Безначајност и сивило.
На чист терен постављам молитву захвалницу
И око ње слажем дневну рачуницу.
Alber Kami – „Kuga“: Šta možemo da naučimo (i od čega treba da se odučimo) iz ovog romana
Obično je pitanje poput ovog teoretsko: kako bi bilo kad biste videli Vaš grad, Vašu državu, odsečene od ostatka sveta, sa građanima zatvorenim u svojim domovima, dok se zaraza širi i inficira hiljade i prisiljava nove hiljade ljudi u karantin? Kako biste se nosili s tim da neka epidemija poremeti svakodnevni život, zatvori škole, bolnice i obustavi društvena okupljanja, sportske događaje, koncerte, konferencije, festivale i planove za putovanja na neodređeno vreme?
Priča o čoveku i leptiru
Ponekad bismo u životu da krenemo prečicom i da dođemo do onog što želimo, najradije bez mnogo truda. Međutim, da bismo napredovali, ponekad je potrebno da sami savladamo prepreke koje nam stoje na putu. To isto važi i za one kojima želimo da pomognemo. Pročitajte ovu priču o čoveku i leptiru.
Кад све ово прође – Гордана Славковић
Кад све ово прође, заборавићу страхове, бриге, збуњивање, лутање по мору опречних информација, савета, сугестија и дилема. Кад све ово прође, седећу у хладу врбе, гледати у воду и слушати жабе. Знам да ће проћи јер осећам додир ветра и мирис траве. Знам да ће проћи јер чујем разговор птица и шапат лишћа.
А док не прође, борим се сама са собом и скученим светом, са технологијом и папирологијом. Борим се са дилемама које свакодневно навиру као да читаву ноћ чуче иза врата и једва чекају да отворим очи па да нагрну на ноћни кошмар и још више га узбуркају.
Veštačka inteligencija napravila novi super-antibiotik
Sve je više virusa i bakterija koji su otporni na antibiotike, a najviše zbog neodgovornog uzimanja lekova, i lečenja bez asistencije stručnjaka. Jedan model mašinskog učenja bi to mogao da promeni, budući da je već identifikovao snažan lek koji uništava mnoge od bakterija koje su otporne na obične antibiotike.
Pećina Majke Šipton i „začarani“ izvor koji predmete pretvara u kamen
Pogledajte jednu od najstarijih turističkih atrakcija u Velikoj Britaniji i otkrijte koje tajne se tamo kriju.
Za Majku Šipton govorilo se da je veštica i proročica koja je predviđala strahote i katastrofe, a svoja proročanstva govorila je u stihu.
Navodno je rođena kao Ursula Sauteli u pećini u šumama Nerzbora. Legenda kaže da joj je majka bila veštica, ali i prostitutka, a da joj je otac bio sam đavo. Majka Šipton opisivanaje kao veoam ružna žena. Bila je povezivana sa svim tragičnim događajima i mračnim tajnama u okolini. Verovalo se i da je ona začarala izvor koji predmete pretvara u kamen.

Калимеро – Магдалена Реџовић
,,Неправда па то ти је!“
Омиљена је узречица цртаног јунака који је обележио моје детињство. Како ми се данас чини, ове речи обележиле су читав мој живот. Волела бих да сам само посматрач, да све у мом животу прође, а да ја не реагујем, или бар не овако како данас то чиним.
На улици, када неко дете после поједеног чипса, или тек отвореног сладоледа, баци амбалажу преко свог рамена на тротоар, а не у канту за смеће, зар морам одреаговати и рећи му да је баци у корпу, а десет других људи, који су исто то видели, не мора?



























