Priča o čoveku i leptiru
Ponekad bismo u životu da krenemo prečicom i da dođemo do onog što želimo, najradije bez mnogo truda. Međutim, da bismo napredovali, ponekad je potrebno da sami savladamo prepreke koje nam stoje na putu. To isto važi i za one kojima želimo da pomognemo. Pročitajte ovu priču o čoveku i leptiru.
Čovek je šetao po vrtu uživajući u toplom prolećnom danu. Žmirkajući na suncu, razgledao je probuđeno rastinje. U jednom trenutku, pogled mu pade na čauru leptira koja se ljuljuškala na grančici magnolije. Čovek priđe bliže i vide na čauri mali otvor kroz koji je leptir pokušavao da izađe. To je trajalo satima, dok se odjednom sve nije umirilo i stalo. Činilo se da je leptir odustao.
Čovek se uplaši da će leptir uginuti zarobljen u čauri. Tako je požurio u kuću, doneo makazice i presekao čauru kako bi pomogao leptiru da izađe iz nje. I leptir je zaista sa lakoćom izašao iz čaure. Ali, umesto da poleti, pao je na travu. Čovek je čučnuo da ga osmotri: krila su mu bila smežurana, a telo nekako otečeno. Čovek se uspravio i s nestrpljenjem čekao da se leptirova krila rašire i da ovaj poleti, ali se ništa nije dogodilo. Leptir nije mogao da poleti ni tog, niti narednog dana. Ostao je da puzi po travi celog svog života.
Zašto se to desilo?
Čovek u svoj svojoj dobroj nameri nije razmišljao o prirodnom procesu transformacije leptira. Tesna čaura i napor koji leptir mora da uloži da bi prošao kroz njen mali otvor su neophodni da bi tečnost iz njegovog tela bila potisnuta u krila. Na taj način leptir postaje spreman da poleti u trenutku kada se oslobodio svoje čaure.
Svaki čovek poseduje sve resurse koji su mu potrebni da napravi promenu. Ponekad su upravo teškoće ono što nam je potrebno. Bez njih nikada ne bismo postali snažni. I nikada ne bismo mogli da letimo.
P.S.
Kada sledeći put osetite potrebu da pomognete nekoj osobi, dobro bi bilo da je najpre pitate da li joj je vaša pomoć potrebna, na koji način želi da joj pomognete, a potom joj i pomozite ako možete.
Time postižete tri stvari:
1. eliminišete rizik da „isečete nečiju čauru“, tj. da nekoga nesvesno inhibirate u razvoju
2. ostavljate joj mogućnost da nauči iz procesa ono što joj je potrebno da nauči
3. povećavate verovatnoću da pružite adekvatnu pomoć
Ukoliko osoba odbije vašu pomoć, nemojte da brinete da bez vas neće uspeti, već poštujte njen izbor.
Tekst napisala Neva Rajković
Izvor: Kreiranje-uspeha.com
Posted on 3. aprila 2020., in Filozofski kutak, Priče, pesme, intervjui. Bookmark the permalink. Postavite komentar.
Postavite komentar
Comments 0