Danas je Mitrovdan – slava hajduka
Srpska pravoslavna crkva slavi 8. novembra dan Svetog velikomučenika Dimitrija, u narodu poznatiji kao Mitrovdan.
Ovaj slavni i čudotvorni svetitelj rođen je u Solunu i bio je sin jedinac velikog solunskog vojvode, zbog čega je sa velikom pažnjom odnegovan i vaspitan. Međutim, Dimitrije nije želeo raskoš i bogatstvo već je želeo da propoveda hrišćanstvo. Zbog pomoći i zaštite koju je pružao hrišćanima, car Maksimilijan bacio ga je u tamnicu i naredio vojnicima da ga probodu sa devet kopalja. Nakon što su ga vojnici proboli, iz njegovog tela potekla je čudesna tečnost (miro), lek koji je izlečio mnoge bolesne. Nad njegovim moštima podignuta mala crkva. I danas su mošti svetog Dimitrija u Solunu.
Njegovim čudima ne zna se kraja. Brojne su priče o njima. U jednom predanju pretvorio je babu u zlatnog goluba, kada je njeno unuče preplakalo tri dana i tri noći za njom. U drugom, škrtom bogatašu, koji nije želeo da pomaže ljudima, poslao je hiljadu miševa, koji su mu preko noći uništili svo bogatstvo.
Mitrovdan važi za hajdučku slavu, nekada se pevalo: „Đurđev-danak hajdučki sastanak, Mitrov-danak hajdučki rastanak“. Na Mitrovdan se mrsi, bez obzira na to da li je sreda ili petak. Međutim, to je narodni običaj, tako piše u Srpskom narodnom kalendaru (D. Antonić), ali crkva se sa time ne slaže. Tog dana se ne izlazi iz kuće i ne primaju gosti, osim onih koji ovaj praznik slave kao krsnu slavu. To su ostaci verovanja iz davnih vremena kada je Mitrovdan spadao u novogodišnje praznike.
Crkva kaže da je veliki greh ako slava padne u posne dane (sreda i petak) a vi je slavite mrsno. Slavu čine: slavska sveća, žito, slavski kolač i porodica na okupu – to je ono što je najvažnije. Crkva dozvoljava da ukoliko ne želite da pravite posnu trpezu, slavlje za goste pomerite za jedan dan, na mrsan dan i tada je proslavite za goste onako kako želite.
Sa Mitrovdanom počinje zimski period. Do Mitrovdana se jede sveže meso, a od Mitrovdana samo ono koje se suši tokom jeseni. Na ovaj dan se ne ide na put, svako treba da spava u svojoj kući. Žena na ovaj dan ne diraju vreteno, ćešljeve i makaze. Ako na ovaj dan bude mraza i pada sneg, takva će biti i cela zima.
Mitrovdan je slavio moj pokojni deda, Ljubomir Živković, otac mog pokojnog oca, Dobrivoja, a od pre četiri godine je počela i moja porodica da ga slavi. To je slava i oca mog muža. Sećam se, pre dosta godina, slave kod mog deda Ljube – počinjala je sa kuvanom vrućom rakijom, seckanim suvim mesom i tvrdim sirom kao meze, a završavala se kremčičima moje baba Mile, kako su se nekad zvale Princes krofne kod nas. Slika mi je u glavi, kako moji, sada već odavno pokojni deda i otac, seku kolač i nalivaju slavu. A, sada i ja tako, sa mojom porodicom. Srećna slava svima vama koji je slavite!
Napisala Rea Mnc
Podaci preuzeti iz knjige Srpski narodni kalendar (Dragomir Antonić)
Posted on 8. novembra 2020., in Narodna verovanja, mitovi, običaji i zanati. Bookmark the permalink. Postavite komentar.
Postavite komentar
Comments 0