Neki oblik slobode
Napisala Milica Milošević
Nekad reči nemaju snagu,
Nego je akcija, ono što jedino dela.
Nekad ne znam sta pišem,
a opet bih htela.
Čudan je naziv,
taj osećaj,
potpunoj slobodi dat.
Čudna je sena koja me vodi,
a kojoj sam ja trag.
Osloboditi se sopstvenih misli nije nikad bilo teže.
Opet vidim teške boje, iako su često ređe.
Teška je nekad senka koju vidim,
želim da osetim, ali se snažno stidim.
Nema te osobe, koja će ti oduzeti to.
Teško se čovek navikne na naneti, zloćudni, teški znoj.
Ono sto vidiš nisam ja,
ono sto misliš ponekad samo znam.
Danas sam svoja,
sutra ne.
U očima je uvek pomalo tuge.
Zaklopim oči, na tren ili dva.
Budim se kao nevidljiva žena,
prokleta.
Velika je stvar, videti bez stida.
U očima je raskoš,
a pobeda u grudima.
Posted on 16. октобар 2026., in Preporuka, Priče, pesme, intervjui, Savremenici, Zavičajni pisci. Bookmark the permalink. Leave a comment.



















Leave a comment
Comments 0