Čovek i njegov sin jednog su dana šetali šumom. Odjednom, dečak se saplete i osetivši bol kriknu: Ahhh! Iznenada, ču glas koji je dolazio s planine: Ahhh! Znatiželja ga obuze pa zaviče: Ko si ti? Ali, odgovor koji dobi beše: Ko si ti? Ovo ga naljuti, pa ponovo zaviče: Kukavico! Glas odgovori: Kukavico! Dečak pogleda oca i upita ga: Tata, što se ovo događa? Sine, reče otac, obrati pažnju. Tada otac viknu: Divim ti se! Glas odgovori: Divim ti se! Otac ponovo uzviknu: Predivan si! Glas reče: Predivan si! Dečak je stajao iznenađen, ali još uvek ne shvatajući šta se događa. Otac mu objasni: Ljudi ovo zovu – eho. Ali, to je ustvari – život.
Život ti uvek vraća ono što ti daješ. Život je ogledalo tvojih dela. Želiš li više ljubavi, podaj više ljubavi. Želiš li više dobra, podari više dobra. Želiš li razumevanje i poštovanje, tada razumevaj i sam poštuj. Ako želiš da ljudi budu strpljivi s tobom i da te poštuju, tada i ti budi strpljiv s ljudima i poštuj ih. Ovo pravilo odnosi se na svaki aspekt života. Život ti uvek vraća ono što daješ. Tok tvog života nije slučajnost, on je ogledalo tvojih dela.”
Nepoznati autor
Izvor:



















Prelepo… Svaka reč ima svoju težinu…
Sviđa mi seSviđa se 1 person
Reblogged this on Motivacioni svitac and commented:
Pročitah ovu divnu priču, kod koleginica na blogu https://odknjigedoduse.wordpress.com .
Kako vi gledate na „eho“?
Sviđa mi seSviđa se 1 person
Volim ovu pričicu… bila je još jedna, slična
Sviđa mi seSviđa se 1 person