Monografija Milovana Vitezovića o tvorcu našeg književnog jezika
„Vuka Karadžića poimam i kao čoveka i kao narod. Uzdam se da sam ovom monografijom dao Vukov, ali i karakter naroda, njihove biografije i suočio nas sa vremenom svoje obnove, da ne bismo potrošili uzalud ono što smo stekli. Cilj mi je bio da se njegova veličina i značaj potpuno razumeju i samim listanjem knjige. Dositej je prošao Evropu racionalizma i klasicizma i doneo je u Srbiju, a Vuk je odavde odneo Srbiju u Evropu“ – rekao je u četvrtak Milovan Vitezović, predstavljajući svoju monografiju „Vuk naš nasušni“, u izdanju „Pravoslavne reči“, u prepunoj Svečanoj sali Doma vojske.
Objavljena u susret obeležavanju 230 godina od rođenja Vuka Stefanovića Karadžića i povodom 150 godina od njegove smrti, monografija je bogato ilustrovana slikama i fotografijama i na 503 stranice čitaoca upoznaje sa Vukovom veličinom, znanjem o njemu i njegovom vremenu.
Prisutnima se obratio patrijarh Irinej, rekavši da je 19. vek srpskom narodu doneo mnogo velikih i značajnih događaja, pre svega nacionalno oslobođenje od teškog turskog ropstva i izvojevanu veliku bitku da se povrati sloboda i ime srpske istorije i države. Taj vek, dodao je patrijarh, dao nam je i dve velike ličnosti – Vuka i Njegoša:
– Vuk je sakupio narodne pesme koje su održavale srpski narod, govoreći mu o bivšoj slavi, pogaženoj od strane Turaka Osmanlija. To je bilo drugo srpsko jevanđelje našeg naroda. Njegovo drugo veliko delo je to što je prvi objavio prevod Novog zaveta.
Nama ostaje, zaključio je patrijarh Irinej, da ne zaboravimo ono što je najvažnije u Vukovom delu – narodne pesme:
– Nažalost, one se zaboravljaju, sve su manje u programima škola. Ostaje nam da ne zaboravimo i pismo, pravopis njegov, ali i to je danas veoma ugroženo. Prođimo kroz Beograd i pogledajmo samo firme. Neka apoteka ili pekara nosi srpski naslov, sve je drugo na tuđem pravopisu. Nije čudo što je to činjenica kod našega naroda koji je van otadžbine, ali je čudno što se to dešava ovde u Srbiji, u našem prestonom gradu. Bitka koju je Vuk nekada vodio za pravopis ostaje i nama danas.
Da je u pitanju jedna od najlepših knjiga o tvorcu srpskog književnog jezika, „o onome čiji lik znaju i svi nepismeni Srbi u poslednja dva veka“, naglasio je profesor Veljko Brborić:
– Vuk je naše nacionalno obeležje. Uz Svetog Savu i Njegoša čini sveto trojstvo srpske kulture. Celoga života žrtvovao se za nacionalnu stvar.
Srbija u početku nije baš volela Vuka, dodao je Brborić. Bilo je svakakvih zabrana, otpor Vukovoj reformi trajao je pola veka, ali je on dobro znao šta znači obrazovanje i kultura.
– Vredi se upitati kuda danas kulturno i obrazovno idemo, da možda ne srljamo kada smo obrazovanje i kulturu sklonili na marginu, a medijski atakujemo na svaku pristojnu pamet, onim što nije ni kultura ni obrazovanje. Odnos prema kulturi i obrazovanju je kao odnos setve i žetve. Ne možemo žeti samo ono što je sejao Vuk. Moramo ponešto i sami zasaditi. Vuk nas je učio saborima a ne podelama. Od Vuka se i danas ima šta učiti – rekao je Brborić.
O Vuku i Vitezoviću govorili su i profesor Vojislav Jelić, Nebojša Bradić i direktor „Pravoslavne reči“ Zoran Gutović.
PRAVO LICE SRBIJE
– ZAHVALjUJUĆI Vuku imali smo osnove da krenemo u duhovni obračun sa onima koji su od nas hteli da naprave raju, a raja ne pravi istoriju nego služi istoriji. Danas neko opet hoće od nas da napravi duhovnu raju i ova knjiga je zato nasušna. Većeg evropejca od Vuka nećete naći, a bio je uvek sa fesom. Zašto ga je nosio? Upućivao je da je njegova zemlja još uvek pod tim fesom. Nije pristajao da njegov narod bude raja, nego je govorio Evropi da je srpski narod evropejski, koji samo po prinudi mora da drži fes. Suština je ono što im je u svojim knjigama pokazao, što je opčinilo Getea, braću Grim, ono čime su otkrili pravo lice našeg naroda – rekao je Nikola Kusovac.
Izvor:
Posted on 3. oktobra 2015., in Knjige, časopisi, pisci i javna lica, Preporuka. Bookmark the permalink. Postavi komentar.



















Postavi komentar
Comments 0