Miyamoto Musashi / Mijamoto Musaši (1584 – 1645)

Mijamoto Musaši je bio slavni japanski mačevalac rođen u provinciji Harima kao Shinmen Takezo.

Prvog protivnika je pobedio kada mu je bilo samo 13 godina. Nakon toga je usledila  i borba sa slavnim majstorom borilačkih veština Akiyamom iz provincije Tajima, iz koje je Musashi takođe izašao kao pobednik. 1600. godine, Musashi putuje u Kyoto.

Taj period Musashijevog života, obeležila je legendarna bitka sa mačevaocima iz tada čuvene škole Yoshioka, koje je Musashi, potpuno sam, uspeo da pobedi. Na vrhuncu borbe, Musashi koristi dva mača, što je zvanično prvi put u istoriji mačevanja naveden primer korišćenja dva mača u borbi, u isto vreme.

U autobiografskim spisima, Musashi je napisao da je učestvovao u preko 60 borbi, bez i jednog poraza. Odlazio je u šumu po najvećim olujama i sa 2 mača se borio sa granama koje je vetar povijao. Musashi je takođe zapamćen po smrtonosnoj tehnici mačevanja bambusovim mačem. U romanu “Mijamoto Musaši”, koji je napisao Jošikava Eiđi (Yoshikawa Eiji), opisana je legendarna borba Musashija i Sasaki Kojiroa, još jednog slavnog japanskog mačevaoca. Po ovoj knjizi 60-tih godina prošlog veka napravljen je i film „Samuraj“. Priča kaze da je Musashi u borbu otišao čamcem i da je, dok je putovao na ostrvo, od velike grane izrezao drveni mač sa kojim se borio, i kojim je pobedio Kojiroa. Musashi je posle legendarne borbe sa Kojirom, život u potpunosti posvetio usavršavanju tehnike mačevanja, slikanju i duborezu. Iz tog perioda datiraju i njegovi slikarski radovi, uglavnom autoportreti i pejsaži. 1640. Musashi počinje rad na svojoj knjizi “Gorin No Sho” što u prevodu znači “Pet Prstenova”.

 Citati:

Ako ne kontrolišeš neprijatelja, neprijatelj će kontrolisati tebe.

Ako neprijatelj ostaje odlučan teško ga je slomiti.

Ako se neko bavi samo tehnikom mačevanja, nije moguće da spozna istinski put heihoa (put mača).

Ako znate Put, videćete ga u svemu.

Ako želite kontrolisati druge prvo morate kontrolisati sami sebe.

Ako želiš da slediš put samuraja, moraš da pravilno shvatiš put veštine mačevanja, da usvojiš različite tehnike, ništa da ne ispuštaš iz vida, da sačuvaš čisto srce, marljivo vežbaš svaki dan i svaki sat, stičeš mudrost i vežbaš snagu duha, stekneš moć rasuđivanja i budnost kako bi se na taj način oslobodio svakog privida.

Budi dobro upućen u stvari pera i mača.

Da bi ste postali neprijatelj, sebe gledajte kao neprijateljevog neprijatelja.

Da bi znao deset hiljada stvari, znaj jednu dobro.

Duh koji je sposoban da pobedi nezavisno od vrste oružja, to je učenje moje škole.

Govori se da je Put ratnika dvojak: Put mača i Put kista, a pravilo je da se vežbaju oba. Čak i ako nema prirodnih sklonosti za te puteve, od ratnika se očekuje da i u raznim drugim veštinama i umetnostima ispolji svoje sposobnosti.

I najduže putovanje počinje samo jednim korakom.

Ispod visoko podignutog mača, pakao je koji čini da drhtiš. Ali kreni napred, i bićeš u zemlji blaženstva.

Istinski put heihoa (mača) je takav da se primenjuje u bilo koje vreme i u bilo kojim okolnostima.

Istinsko umeće borilačkih veština znači praktikovati ih na takav način da mogu biti korisne u bilo koje vreme, praktikovati ih na takav način da budu korisne u svim stvarima.

Iz jedne stvari upoznaj deset hiljada stvari.

Jedini razlog zbog kojeg ratnik živi je da se bori, a jedini razlog zbog kojeg se ratnik bori je da pobedi.

Još od vremena kada sam bio mlad svoj um sam postavio na Put borilačkih veština, uvežbavao sam jedan segment mačevanja celim svojim bićem, kroz različita iskustva i shvatanja.

Kada se misli na mačevalaštvo, misli se na tehnike mačevanja. Ovo je prilično prirodno, ali pogrešno.

Krajnji cilj borilačkih veština jeste da ih ne koristite.

Ljudi odlutaju od istinskog Puta u tome što pokušavaju da dodaju sjaj i učine svoje puteve robom koja će se prodati.

Mač mora biti više od oružja – on mora biti odgovor na životna pitanja.

Morate shvatiti da postoji više od jednog puta do vrha planine.

Možete napustiti sopstveno telo ali morate sačuvati svoju čast.

Možete pobediti u bici znajući neprijateljev tajming i koresteći tajming koji neprijatelj ne očekuje.

Možete se boriti samo na način na koji vežbate.

Naučivši principe heihoa (mača), počeo sam da ih primenjujem na različite umetnosti i veštine i ni u čemu mi nije bio potreban ni učitelj ni gospodar.

Ne čini ništa što nije od koristi.

Neka vam je iskrenost temelj, vodite se ispravnim umom, široko sagledajte borilačku veštinu, imajte jasno i ispravno razumevanje i razmišljajte sveobuhvatno. Shodno tome, prazninu ćete načiniti putem, i videti put kao prazninu.

Ne postoji ništa van tebe što može da ti omogući da postaneš bolji, jači, bogatiji, brži, ili pametniji. Sve je unutra. Sve postoji. Ne traži ništa izvan sebe.

Ne žali za onim što si učinio.

Nikada nemoj odstupiti sa Puta borilačkih veština.

Oni koji se puno znoje u miru, malo krvare u ratu.

Opažaj ono što se ne može videti golim okom.

Poštuj Budu i Bogove ne računajući na njihovu pomoć.

Proučavaj strategiju tokom više godina i stekni duh ratnika. Danas si odneo pobedu nad sobom kakav si bio jučer, sutra ćeš odneti pobedu nad više ljudi.

Put je u treningu … Ne čini ništa što nije vredno.

Put ratnika je odlučno i bezuslovno prihvatanje smrti.

Ratnik treba istovremeno slediti dva puta – put mača i put četkice (kista). Čak i ako nema prirodnih sklonosti za te puteve, od ratnika se očekuje da i u raznim drugim veštinama i umetnostima izrazi svoje sposobnosti.

Strategija je zanat ratnika.

Strateški je važno bliske stvari videti daleko, kao i daleke sagledati blizu.

Suština puta heiho jeste graditi nesalomiv duh i čeličnu volju, verovati da nemožes da neuspeš u bilo čemu što naumiš.

Teško je razumeti svemir ako proučavate samo jednu planetu.

U boju. ako učinite da protivnik odstupi, već ste pobedili.

Učini glavnim kan (duboko ispitivanje biti stvari), sporednim ken (posmatranje kretanja spoljašnih pojava, ono što tvoj protivnik želi da vidiš).

Ukoliko želite da savladate nauku o borilačkim veštinama, meditirajte; neka učitelj bude igla, neka učenik bude konac, a vežba neprekidna.

Uopšteno govoreći, Put ratnika je odlučno prihvatanje smrti.

Usavršavanjem svoje moći prosuđivanja naučićeš da u svemu razlikuješ ispravno od neispravnog, dobro od zla.

U svim vojnim umećima bitno je učiniti svakodnevni stav stavom u borbi, a stav u borbi svakodnevnim stavom.

U um oslobođen misli i emocija, čak ni tigar ne nalazi mesta da zarije svoje oštre kandže.

Važna stvar u strategiji jeste suzbijanje neprijateljevih dobrih radnji i dopuštanje njegovih beskorisnih radnji.

Važno je da čovek vežba različite stvari, ali da se pritom usavršava samo u jednoj.

Vezbati hiljadu dana je disciplina, vezbati deset hiljada dana je doterivanje.

Visoko uzdignut mač, pakao pred kojim drhtiš, ali kreni korak napred, i zemlja blaženstva biće tvoja.

Izvor:

http://ishogaikan.com/rekli-su/163-miyamoto-musashi.html

http://klubcrvenizmaj.blogspot.com/2013/11/miyamoto-musashi-citati.html

Posted on 1. oktobra 2014., in Iz istorije, Poučno. Bookmark the permalink. Postavi komentar.

Postavi komentar